psòvati
psòvati nesvrš. 〈prez. psȕjēm, pril. sad. psȕjūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| psovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | psujem |
| 2. | psuješ |
| 3. | psuje |
| množina | |
| 1. | psujemo |
| 2. | psujete |
| 3. | psuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | psovat ću |
| 2. | psovat ćeš |
| 3. | psovat će |
| množina | |
| 1. | psovat ćemo |
| 2. | psovat ćete |
| 3. | psovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | psovah |
| 2. | psovaše |
| 3. | psovaše |
| množina | |
| 1. | psovasmo |
| 2. | psovaste |
| 3. | psovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | psovao sam |
| 2. | psovao si |
| 3. | psovao je |
| množina | |
| 1. | psovali smo |
| 2. | psovali ste |
| 3. | psovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam psovao |
| 2. | bio si psovao |
| 3. | bio je psovao |
| množina | |
| 1. | bili smo psovali |
| 2. | bili ste psovali |
| 3. | bili su psovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | psuj |
| množina | |
| 1. | psujmo |
| 2. | psujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| psujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| psovao, psovala, psovalo | |
| psovali, psovale, psovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| psovan, psovana, psovano | |
| psovani, psovane, psovana | |
Definicija
| 1. | () govoriti nepristojne riječi [psovati majku] |
| 2. | (koga, što) oštrim riječima napadati, grditi [psovati vlast] |
Etimologija
✧ prasl. *pьsovati (rus. psovát', češ. psouti), v. pas (isprva: govoriti kome kao psu)
