psòvati
psòvati nesvrš. 〈prez. psȕjēm, pril. sad. psȕjūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
psovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | psujem |
2. | psuješ |
3. | psuje |
množina | |
1. | psujemo |
2. | psujete |
3. | psuju |
futur | |
jednina | |
1. | psovat ću |
2. | psovat ćeš |
3. | psovat će |
množina | |
1. | psovat ćemo |
2. | psovat ćete |
3. | psovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | psovah |
2. | psovaše |
3. | psovaše |
množina | |
1. | psovasmo |
2. | psovaste |
3. | psovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | psovao sam |
2. | psovao si |
3. | psovao je |
množina | |
1. | psovali smo |
2. | psovali ste |
3. | psovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam psovao |
2. | bio si psovao |
3. | bio je psovao |
množina | |
1. | bili smo psovali |
2. | bili ste psovali |
3. | bili su psovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | psuj |
množina | |
1. | psujmo |
2. | psujte |
glagolski prilog sadašnji | |
psujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
psovao, psovala, psovalo | |
psovali, psovale, psovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
psovan, psovana, psovano | |
psovani, psovane, psovana |
1. | () govoriti nepristojne riječi [psovati majku] |
2. | (koga, što) oštrim riječima napadati, grditi [psovati vlast] |