srȅsti
srȅsti svrš. 〈prez. srȅtnēm, pril. pr. srȇvši, prid. rad. srȅo/srȅla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sresti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sretnem |
| 2. | sretneš |
| 3. | sretne |
| množina | |
| 1. | sretnemo |
| 2. | sretnete |
| 3. | sretnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | srest ću |
| 2. | srest ćeš |
| 3. | srest će |
| množina | |
| 1. | srest ćemo |
| 2. | srest ćete |
| 3. | srest će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sretoh |
| 2. | srete |
| 3. | srete |
| množina | |
| 1. | sretosmo |
| 2. | sretoste |
| 3. | sretoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sreo sam |
| 2. | sreo si |
| 3. | sreo je |
| množina | |
| 1. | sreli smo |
| 2. | sreli ste |
| 3. | sreli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sreo |
| 2. | bio si sreo |
| 3. | bio je sreo |
| množina | |
| 1. | bili smo sreli |
| 2. | bili ste sreli |
| 3. | bili su sreli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sretni |
| množina | |
| 1. | sretnimo |
| 2. | sretnite |
| glagolski prilog prošli | |
| srevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sreo, srela, srelo | |
| sreli, srele, srela | |
Definicija
| 1. | (koga) naići na koga neočekivano; susresti koga |
| 2. | (se s kim) sastati se s kim, naići na koga |
Frazeologija
⃟ sresti se s pameću pren. opametiti se, opr. posvaditi se s pameću
Etimologija
✧ prasl. *sъrěsti, *sъresti, v. sreća
