spòznati
spòznati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. spȍznāt〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spoznati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | spoznam |
| 2. | spoznaš |
| 3. | spozna |
| množina | |
| 1. | spoznamo |
| 2. | spoznate |
| 3. | spoznaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | spoznat ću |
| 2. | spoznat ćeš |
| 3. | spoznat će |
| množina | |
| 1. | spoznat ćemo |
| 2. | spoznat ćete |
| 3. | spoznat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | spoznah |
| 2. | spozna |
| 3. | spozna |
| množina | |
| 1. | spoznasmo |
| 2. | spoznaste |
| 3. | spoznaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spoznao sam |
| 2. | spoznao si |
| 3. | spoznao je |
| množina | |
| 1. | spoznali smo |
| 2. | spoznali ste |
| 3. | spoznali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spoznao |
| 2. | bio si spoznao |
| 3. | bio je spoznao |
| množina | |
| 1. | bili smo spoznali |
| 2. | bili ste spoznali |
| 3. | bili su spoznali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spoznaj |
| množina | |
| 1. | spoznajmo |
| 2. | spoznajte |
| glagolski prilog prošli | |
| spoznavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spoznao, spoznala, spoznalo | |
| spoznali, spoznale, spoznala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| spoznat, spoznata, spoznato | |
| spoznati, spoznate, spoznata | |
| 1. | upoznati, postati svjestan čega |
| 2. | doći do spoznaje; uvjeriti se |