pòznati
pòznati (koga, što) svrš. 〈prez. pòznām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pòznao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poznati | |
prezent | |
jednina | |
1. | poznam |
2. | poznaš |
3. | pozna |
množina | |
1. | poznamo |
2. | poznate |
3. | poznaju |
futur | |
jednina | |
1. | poznat ću |
2. | poznat ćeš |
3. | poznat će |
množina | |
1. | poznat ćemo |
2. | poznat ćete |
3. | poznat će |
aorist | |
jednina | |
1. | poznah |
2. | poznaše |
3. | poznaše |
množina | |
1. | poznasmo |
2. | poznaste |
3. | poznahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | poznao sam |
2. | poznao si |
3. | poznao je |
množina | |
1. | poznali smo |
2. | poznali ste |
3. | poznali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poznao |
2. | bio si poznao |
3. | bio je poznao |
množina | |
1. | bili smo poznali |
2. | bili ste poznali |
3. | bili su poznali |
imperativ | |
jednina | |
2. | poznaj |
množina | |
1. | poznajmo |
2. | poznajte |
glagolski prilog prošli | |
poznajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
poznao, poznala, poznalo | |
poznali, poznale, poznala | |
glagolski pridjev pasivni | |
poznat, poznata, poznato | |
poznati, poznate, poznata |
1. | prepoznati, raspoznati |
2. | a. poznavati, biti upoznat [poznam tog čovjeka] b. razg. posjedovati znanje; znati [poznam taj problem] |