stȁv
stȁv m 〈N mn stàvovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | stav |
| G | stava |
| D | stavu |
| A | stav |
| V | stave |
| L | stavu |
| I | stavom |
| množina | |
| N | stavovi |
| G | stavova |
| D | stavovima |
| A | stavove |
| V | stavovi |
| L | stavovima |
| I | stavovima |
Definicija
| 1. | položaj tijela [stojeći stav; sjedeći stav; ležeći stav] |
| 2. | odnos prema komu ili prema čemu [pozitivan/negativan stav; singularni stav; univerzalni stav; partikularni stav] |
| 3. | načelo kojeg se netko drži; uvjerenje, mišljenje [zauzeti stav] |
Sintagma
∆ afirmativni stav log. onaj u kojem predikat označuje samo dio svoga opsega (opseg predikata veći je od opsega subjekta), npr. »Europljani su bijelci«;
disjunktivni stav log. onaj koji povezuje riječju »ili« više termina ili rečenica koje ne mogu biti zajedno istinite ni zajedno neistinite;
hipotetični stav log. onaj koji se sastoji od dvije gramatičke rečenice kojima se izriče neki odnos ovisnosti jednoga stava od drugog;
klečeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
kontradiktorni (protuslovni) stavovi fil. oni koji se razlikuju kvantitetom i kvalitetom i koji ne mogu biti ni zajedno istiniti ni zajedno neistiniti;
kontrarni (protivni) stavovi fil. oni koji se razlikuju po kvaliteti i koji ne mogu biti zajedno istiniti, ali mogu biti zajedno neistiniti;
ležeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
modalni stav log. onaj koji ne izriče neku tvrdnju, nego način na koji predikat pristaje subjektu;
negativni stav log. onaj u kojem se predikat uzima u njegovu čitavu opsegu (npr. »Aristotel nije bio Rimljanin«);
stojeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
subalternirani (podređeni) stavovi fil. oni koji se razlikuju kvalitetom i koji mogu biti zajedno istiniti i zajedno neistiniti;
supkontrarni (podsuprotni) stavovi fil. oni koji mogu biti zajedno istiniti, ali ne mogu biti zajedno neistiniti
disjunktivni stav log. onaj koji povezuje riječju »ili« više termina ili rečenica koje ne mogu biti zajedno istinite ni zajedno neistinite;
hipotetični stav log. onaj koji se sastoji od dvije gramatičke rečenice kojima se izriče neki odnos ovisnosti jednoga stava od drugog;
klečeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
kontradiktorni (protuslovni) stavovi fil. oni koji se razlikuju kvantitetom i kvalitetom i koji ne mogu biti ni zajedno istiniti ni zajedno neistiniti;
kontrarni (protivni) stavovi fil. oni koji se razlikuju po kvaliteti i koji ne mogu biti zajedno istiniti, ali mogu biti zajedno neistiniti;
ležeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
modalni stav log. onaj koji ne izriče neku tvrdnju, nego način na koji predikat pristaje subjektu;
negativni stav log. onaj u kojem se predikat uzima u njegovu čitavu opsegu (npr. »Aristotel nije bio Rimljanin«);
stojeći stav sport jedan od stavova koji zauzima strijelac pri gađanju u disciplini trostav, v.;
subalternirani (podređeni) stavovi fil. oni koji se razlikuju kvalitetom i koji mogu biti zajedno istiniti i zajedno neistiniti;
supkontrarni (podsuprotni) stavovi fil. oni koji mogu biti zajedno istiniti, ali ne mogu biti zajedno neistiniti
Etimologija
✧ prasl. *stavъ (rus. stav, polj. staw), lit. stova: mjesto, v. stȁti
