blȅnuti
blȅnuti () svrš. 〈prez. blȅnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. blȅnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| blenuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | blenem |
| 2. | bleneš |
| 3. | blene |
| množina | |
| 1. | blenemo |
| 2. | blenete |
| 3. | blenu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | blenut ću |
| 2. | blenut ćeš |
| 3. | blenut će |
| množina | |
| 1. | blenut ćemo |
| 2. | blenut ćete |
| 3. | blenut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | blenuh |
| 2. | blenu |
| 3. | blenu |
| množina | |
| 1. | blenusmo |
| 2. | blenuste |
| 3. | blenuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | blenuo sam |
| 2. | blenuo si |
| 3. | blenuo je |
| množina | |
| 1. | blenuli smo |
| 2. | blenuli ste |
| 3. | blenuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam blenuo |
| 2. | bio si blenuo |
| 3. | bio je blenuo |
| množina | |
| 1. | bili smo blenuli |
| 2. | bili ste blenuli |
| 3. | bili su blenuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bleni |
| množina | |
| 1. | blenimo |
| 2. | blenite |
| glagolski prilog prošli | |
| blenuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| blenuo, blenula, blenulo | |
| blenuli, blenule, blenula | |
Definicija
gledati tupo, besvjesno, odsutno, usp. blejati (2)
