blúdjeti
blúdjeti svrš.,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bludjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bludim |
2. | bludiš |
3. | bludi |
množina | |
1. | bludimo |
2. | bludite |
3. | blude |
futur | |
jednina | |
1. | bludjet ću |
2. | bludjet ćeš |
3. | bludjet će |
množina | |
1. | bludjet ćemo |
2. | bludjet ćete |
3. | bludjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | bluđah |
2. | bluđaše |
3. | bluđaše |
množina | |
1. | bluđasmo |
2. | bluđaste |
3. | bluđahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bludio sam |
2. | bludio si |
3. | bludio je |
množina | |
1. | bludjeli smo |
2. | bludjeli ste |
3. | bludjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bludio |
2. | bio si bludio |
3. | bio je bludio |
množina | |
1. | bili smo bludjeli |
2. | bili ste bludjeli |
3. | bili su bludjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | bludi |
množina | |
1. | bludimo |
2. | bludite |
glagolski prilog prošli | |
bludeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bludio, bludjela, bludjelo | |
bludjeli, bludjele, bludjela |