súmnjati
súmnjati nesvrš. 〈prez. sẉmnjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sumnjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sumnjam |
| 2. | sumnjaš |
| 3. | sumnja |
| množina | |
| 1. | sumnjamo |
| 2. | sumnjate |
| 3. | sumnjaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sumnjat ću |
| 2. | sumnjat ćeš |
| 3. | sumnjat će |
| množina | |
| 1. | sumnjat ćemo |
| 2. | sumnjat ćete |
| 3. | sumnjat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sumnjah |
| 2. | sumnjaše |
| 3. | sumnjaše |
| množina | |
| 1. | sumnjasmo |
| 2. | sumnjaste |
| 3. | sumnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sumnjao sam |
| 2. | sumnjao si |
| 3. | sumnjao je |
| množina | |
| 1. | sumnjali smo |
| 2. | sumnjali ste |
| 3. | sumnjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sumnjao |
| 2. | bio si sumnjao |
| 3. | bio je sumnjao |
| množina | |
| 1. | bili smo sumnjali |
| 2. | bili ste sumnjali |
| 3. | bili su sumnjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sumnjaj |
| množina | |
| 1. | sumnjajmo |
| 2. | sumnjajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sumnjajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sumnjao, sumnjala, sumnjalo | |
| sumnjali, sumnjale, sumnjala | |
Definicija
| 1. | (u koga, što) osjećati sumnju, nemati povjerenja |
| 2. | (na koga, na što) pomišljati na koga kao krivca; sumnjičiti |
| 3. | () osjećati nevjericu, ne smatrati pouzdanim, ne biti uvjeren; dvojiti [sumnjam u to; čisto sumnjam] |
