súkati
súkati nesvrš. 〈prez. sẉčēm, pril. sad. súčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sučem |
| 2. | sučeš |
| 3. | suče |
| množina | |
| 1. | sučemo |
| 2. | sučete |
| 3. | suču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sukat ću |
| 2. | sukat ćeš |
| 3. | sukat će |
| množina | |
| 1. | sukat ćemo |
| 2. | sukat ćete |
| 3. | sukat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sukah |
| 2. | sukaše |
| 3. | sukaše |
| množina | |
| 1. | sukasmo |
| 2. | sukaste |
| 3. | sukahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sukao sam |
| 2. | sukao si |
| 3. | sukao je |
| množina | |
| 1. | sukali smo |
| 2. | sukali ste |
| 3. | sukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sukao |
| 2. | bio si sukao |
| 3. | bio je sukao |
| množina | |
| 1. | bili smo sukali |
| 2. | bili ste sukali |
| 3. | bili su sukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | suči |
| množina | |
| 1. | sučimo |
| 2. | sučite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sučući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sukao, sukala, sukalo | |
| sukali, sukale, sukala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sukan, sukana, sukano | |
| sukani, sukane, sukana | |
Definicija
| 1. | (što) upredati u jednu nit [sukati vunu; sukati pamuk] |
| 2. | vrteći oblikovati (o brkovima) |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Suknáić (140, Zagreb, Gospić, Nova Gradiška, Karlovac), Súkno (Dubrovnik), Súknović (Vukovar, Osijek)
Etimologija
✧ prasl. *sukati: plesti, okretati (rus. sukát', polj. sukmana: suknja) ← lit. suhti: vrjeti
