Hrvatski jezični portal

štrȁjk

štrȁjk m 〈N mn štràjkovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N štrajk
G štrajka
D štrajku
A štrajk
V štrajče
L štrajku
I štrajkom
množina
N štrajkovi
G štrajkova
D štrajkovima
A štrajkove
V štrajkovi
L štrajkovima
I štrajkovima
Definicija
1. organizirana kolektivna obustava rada radi ostvarenja ekonomskih i socijalnih zahtjeva radnika poslodavcu [prekinuti štrajk; proglasiti štrajk; stupiti u štrajk; biti u štrajku]
2. obustava rada širih razmjera kao oblik političkih protesta protiv određenih postupaka vlasti ili zakonskih propisa
Sintagma
∆ generalni štrajk opća obustava rada neke profesije, proizvodne grane, sindikata ili općenito širih slojeva stanovništva radi ekonomskih ili političkih zahtjeva odnosno protesta;
pravo na štrajk pravo koje se jamči zakonskim odredbama;
štrajk glađu oblik javnog prosvjeda odbijanjem hrane
Etimologija
✧ njem. Streik ← engl. strike: udar