Hrvatski jezični portal

štrȁjk

štrȁjk m 〈N mn štràjkovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N štrajk
G štrajka
D štrajku
A štrajk
V štrajče
L štrajku
I štrajkom
množina
N štrajkovi
G štrajkova
D štrajkovima
A štrajkove
V štrajkovi
L štrajkovima
I štrajkovima
Definicija
1. organizirana kolektivna obustava rada radi ostvarenja ekonomskih i socijalnih zahtjeva radnika poslodavcu [prekinuti štrajk; proglasiti štrajk; stupiti u štrajk; biti u štrajku]
2. obustava rada širih razmjera kao oblik političkih protesta protiv određenih postupaka vlasti ili zakonskih propisa
Sintagma
generalni štrajk opća obustava rada neke profesije, proizvodne grane, sindikata ili općenito širih slojeva stanovništva radi ekonomskih ili političkih zahtjeva odnosno protesta;
pravo na štrajk pravo koje se jamči zakonskim odredbama;
štrajk glađu oblik javnog prosvjeda odbijanjem hrane
Etimologija
njem. Streik ← engl. strike: udar