štédjeti
štédjeti (se) nesvrš. 〈prez. štédīm (se), pril. sad. štédēći (se), gl. im. štéđēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| štedjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | štedim |
| 2. | štediš |
| 3. | štedi |
| množina | |
| 1. | štedimo |
| 2. | štedite |
| 3. | štede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | štedjet ću |
| 2. | štedjet ćeš |
| 3. | štedjet će |
| množina | |
| 1. | štedjet ćemo |
| 2. | štedjet ćete |
| 3. | štedjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šteđah |
| 2. | šteđaše |
| 3. | šteđaše |
| množina | |
| 1. | šteđasmo |
| 2. | šteđaste |
| 3. | šteđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | štedio sam |
| 2. | štedio si |
| 3. | štedio je |
| množina | |
| 1. | štedjeli smo |
| 2. | štedjeli ste |
| 3. | štedjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam štedio |
| 2. | bio si štedio |
| 3. | bio je štedio |
| množina | |
| 1. | bili smo štedjeli |
| 2. | bili ste štedjeli |
| 3. | bili su štedjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | štedi |
| množina | |
| 1. | štedimo |
| 2. | štedite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| štedeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| štedio, štedjela, štedjelo | |
| štedjeli, štedjele, štedjela | |
Definicija
| 1. | (što) a. biti umjeren u trošenju novca, materijala itd. b. držati novac u novčanom zavodu |
| 2. | (koga) biti obazriv, pažljiv prema kome, ne izreći mu ukor i sl. tako oštar kakav zaslužuje |
| 3. | (se) ne trošiti pretjerano snagu, čuvati se |
Frazeologija
⃟ štedjeti riječi malo govoriti, ne govoriti suvišno, usp. šparati Δ
Etimologija
✧ prasl. ščęděti (slov. ščedljiv) ≃ grč. skedannýnai: lomiti
