tájiti
tájiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tajiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tajim |
| 2. | tajiš |
| 3. | taji |
| množina | |
| 1. | tajimo |
| 2. | tajite |
| 3. | taje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tajit ću |
| 2. | tajit ćeš |
| 3. | tajit će |
| množina | |
| 1. | tajit ćemo |
| 2. | tajit ćete |
| 3. | tajit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tajah |
| 2. | tajaše |
| 3. | tajaše |
| množina | |
| 1. | tajasmo |
| 2. | tajaste |
| 3. | tajahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tajio sam |
| 2. | tajio si |
| 3. | tajio je |
| množina | |
| 1. | tajili smo |
| 2. | tajili ste |
| 3. | tajili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tajio |
| 2. | bio si tajio |
| 3. | bio je tajio |
| množina | |
| 1. | bili smo tajili |
| 2. | bili ste tajili |
| 3. | bili su tajili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | taji |
| množina | |
| 1. | tajimo |
| 2. | tajite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tajeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tajio, tajila, tajilo | |
| tajili, tajile, tajila | |
Definicija
| 1. | ne htjeti reći |
| 2. | držati u tajnosti; prikrivati, skrivati |
Etimologija
✧ prasl. *tajiti (strus. tajiti, polj. tajny: tajni) ← ie. *teh2-y-: krasti (skr. tāyu-: kradljivac, hetit. tayezzi: krade)
