tȃbu (I)
tȃbu (I) (tabẉ) m 〈G tȃbua〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tabu |
| G | tabua |
| D | tabuu |
| A | tabu |
| V | tabuu / tabue |
| L | tabuu |
| I | tabuom |
| množina | |
| N | tabui |
| G | tabua |
| D | tabuima |
| A | tabue |
| V | tabui |
| L | tabuima |
| I | tabuima |
| jednina | |
| N | tabu |
| G | tabua |
| D | tabuu |
| A | tabu |
| V | tabuu / tabue |
| L | tabuu |
| I | tabuom |
| množina | |
| N | tabui |
| G | tabua |
| D | tabuima |
| A | tabue |
| V | tabui |
| L | tabuima |
| I | tabuima |
Definicija
| 1. | antrop. zabrana da se izvode stanovite radnje, a osobito da se dodiruju, gledaju ili spominju posvećene osobe ili predmeti, ili pak da se uživaju određena jela |
| 2. | pren. a. nepisani zakon ili pravilo, koji u nekoj zajednici zabranjuje da se nešto radi ili spominje b. ono o čemu se ne smije govoriti, raspravljati [jezični tabu; tabu u historijskoj znanosti] |
Etimologija
✧ engl. taboo ← egz. (polinez.)
