sȋći
sȋći () svrš. 〈prez. sȋđēm, pril. pr. sìšāvši, imp. síđi, aor. síđoh, prid. rad. sȉšao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | siđem |
| 2. | siđeš |
| 3. | siđe |
| množina | |
| 1. | siđemo |
| 2. | siđete |
| 3. | siđu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sići ću |
| 2. | sići ćeš |
| 3. | sići će |
| množina | |
| 1. | sići ćemo |
| 2. | sići ćete |
| 3. | sići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | siđoh |
| 2. | siđe |
| 3. | siđe |
| množina | |
| 1. | siđosmo |
| 2. | siđoste |
| 3. | siđoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sišao sam |
| 2. | sišao si |
| 3. | sišao je |
| množina | |
| 1. | sišli smo |
| 2. | sišli ste |
| 3. | sišli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sišao |
| 2. | bio si sišao |
| 3. | bio je sišao |
| množina | |
| 1. | bili smo sišli |
| 2. | bili ste sišli |
| 3. | bili su sišli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | siđi |
| množina | |
| 1. | siđimo |
| 2. | siđite |
| glagolski prilog prošli | |
| sišavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sišao, sišla, sišlo | |
| sišli, sišle, sišla | |
Definicija
| 1. | idući odozgo stići dolje, dospjeti na niže mjesto [sići stubama]; saći, spustiti se |
| 2. | pren. napustiti kakvo visoko mjesto ili važan položaj [sići s prijestolja] |
Frazeologija
⃟ sići s dnevnoga reda prestati biti tema dana ili razgovora;
sići s pameti (s uma) poludjeti;
sići s pozornice povući se iz javnog života;
sišlo mu je srce u pete uplašio se
sići s pameti (s uma) poludjeti;
sići s pozornice povući se iz javnog života;
sišlo mu je srce u pete uplašio se
Etimologija
✧ s (a)- + v. ići
