sȉliti
sȉliti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. sȉlēći, gl. im. sȉljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| siliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | silim |
| 2. | siliš |
| 3. | sili |
| množina | |
| 1. | silimo |
| 2. | silite |
| 3. | sile |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | silit ću |
| 2. | silit ćeš |
| 3. | silit će |
| množina | |
| 1. | silit ćemo |
| 2. | silit ćete |
| 3. | silit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | siljah |
| 2. | siljaše |
| 3. | siljaše |
| množina | |
| 1. | siljasmo |
| 2. | siljaste |
| 3. | siljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | silio sam |
| 2. | silio si |
| 3. | silio je |
| množina | |
| 1. | silili smo |
| 2. | silili ste |
| 3. | silili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam silio |
| 2. | bio si silio |
| 3. | bio je silio |
| množina | |
| 1. | bili smo silili |
| 2. | bili ste silili |
| 3. | bili su silili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sili |
| množina | |
| 1. | silimo |
| 2. | silite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sileći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| silio, silila, sililo | |
| silili, silile, silila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| siljen, siljena, siljeno | |
| siljeni, siljene, siljena | |
Definicija
| 1. | (koga, se) činiti da tko što radi protiv svoje volje ili želje, prisiljavati na što, nametati svoju volju komu (ob. u svakodnevnim situacijama i ophođenju) [A: Izvolite rakiju B: Ne mogu A: Neću vas siliti] |
| 2. | () činiti što pretjeranom upotrebom snage (kad se što umeće u predviđen otvor, kad se želi ugurati u manju rupu nego što je potrebna i sl.); nasilu gurati, zabijati |
Etimologija
✧ vidi sȉla
