sjebávati
sjebávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. sjèbāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sjebavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sjebavam |
| 2. | sjebavaš |
| 3. | sjebava |
| množina | |
| 1. | sjebavamo |
| 2. | sjebavate |
| 3. | sjebavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sjebavat ću |
| 2. | sjebavat ćeš |
| 3. | sjebavat će |
| množina | |
| 1. | sjebavat ćemo |
| 2. | sjebavat ćete |
| 3. | sjebavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjebavah |
| 2. | sjebavaše |
| 3. | sjebavaše |
| množina | |
| 1. | sjebavasmo |
| 2. | sjebavaste |
| 3. | sjebavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjebavao sam |
| 2. | sjebavao si |
| 3. | sjebavao je |
| množina | |
| 1. | sjebavali smo |
| 2. | sjebavali ste |
| 3. | sjebavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sjebavao |
| 2. | bio si sjebavao |
| 3. | bio je sjebavao |
| množina | |
| 1. | bili smo sjebavali |
| 2. | bili ste sjebavali |
| 3. | bili su sjebavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sjebavaj |
| množina | |
| 1. | sjebavajmo |
| 2. | sjebavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sjebavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sjebavao, sjebavala, sjebavalo | |
| sjebavali, sjebavale, sjebavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sjebavan, sjebavana, sjebavano | |
| sjebavani, sjebavane, sjebavana | |
Etimologija
✧ vidi sjèbati
