sjèbati
sjèbati svrš. 〈prez. sjèbēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. sjȅbān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sjebati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sjebem |
2. | sjebeš |
3. | sjebe |
množina | |
1. | sjebemo |
2. | sjebete |
3. | sjebu |
futur | |
jednina | |
1. | sjebat ću |
2. | sjebat ćeš |
3. | sjebat će |
množina | |
1. | sjebat ćemo |
2. | sjebat ćete |
3. | sjebat će |
aorist | |
jednina | |
1. | sjebah |
2. | sjeba |
3. | sjeba |
množina | |
1. | sjebasmo |
2. | sjebaste |
3. | sjebaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | sjebao sam |
2. | sjebao si |
3. | sjebao je |
množina | |
1. | sjebali smo |
2. | sjebali ste |
3. | sjebali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sjebao |
2. | bio si sjebao |
3. | bio je sjebao |
množina | |
1. | bili smo sjebali |
2. | bili ste sjebali |
3. | bili su sjebali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sjebi |
množina | |
1. | sjebimo |
2. | sjebite |
glagolski prilog prošli | |
sjebavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
sjebao, sjebala, sjebalo | |
sjebali, sjebale, sjebala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sjeban / sjeben, sjebana / sjebena, sjebano / sjebeno | |
sjebani / sjebeni, sjebane / sjebene, sjebana / sjebena |
1. | (koga, što) upropastiti, uništiti |
2. | (se) a. nanijeti sebi štetu b. ozlijediti se |