skȉnuti
skȉnuti svrš. 〈prez. skȉnēm, pril. pr. -ūvši, imp. skȉni, prid. trp. skȉnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
skinuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | skinem |
2. | skineš |
3. | skine |
množina | |
1. | skinemo |
2. | skinete |
3. | skinu |
futur | |
jednina | |
1. | skinut ću |
2. | skinut ćeš |
3. | skinut će |
množina | |
1. | skinut ćemo |
2. | skinut ćete |
3. | skinut će |
aorist | |
jednina | |
1. | skinuh / skidoh |
2. | skinu / skide |
3. | skinu / skide |
množina | |
1. | skinusmo / skidosmo |
2. | skinuste / skidoste |
3. | skinuše / skidoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | skinuo sam |
2. | skinuo si |
3. | skinuo je |
množina | |
1. | skinuli smo |
2. | skinuli ste |
3. | skinuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam skinuo |
2. | bio si skinuo |
3. | bio je skinuo |
množina | |
1. | bili smo skinuli |
2. | bili ste skinuli |
3. | bili su skinuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | skini |
množina | |
1. | skinimo |
2. | skinite |
glagolski prilog prošli | |
skinuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
skinuo, skinula, skinulo | |
skinuli, skinule, skinula | |
glagolski pridjev pasivni | |
skinut, skinuta, skinuto | |
skinuti, skinute, skinuta |
1. | (koga, što) a. dohvatiti i uzeti nešto što stoji visoko [skinuti knjigu s ormara] b. ukloniti s čega ono što je obješeno [skinuti s vješalice] c. ubiti [skinuo ga je snajperom] |
2. | (što) ukloniti s koga ili čega ono što je oko njega [skinuti koru; skinuti boju; skinuti omot] |
3. | (, se) ukloniti, osloboditi se a. odjeće, razodjenuti (se) [skinuti kaput], opr. obući, odjenuti b. obuće, izuti (se) [skinuti cipele], opr. obuti (se) |
4. | (se) razg. napustiti vojsku ili svećeničko zvanje |
5. | (što s čega) razg. pokazuje težnju da širi značenja na ona koja imaju već postojeće riječi i da ulazi u nove sklopove [skinuti dva jutra pšenice požeti; skinuti s popisa brisati; skinuti s vrpce (trake itd.), usp. presnimiti (slušajući) zapisati, usp. unijeti u zapisnik], usp. složiti |