slȕčājno
slȕčājno pril.
1. | slučajnošću, slučajem [dogodilo se slučajno], opr. voljom koga, namjerno, planirano, zakonito, neminovno |
2. | (u raznim kontekstima) takve su okolnosti, dogodilo se, stekle su se činjenice i sl. [slučajno sam prolazio kad se dogodio sudar upravo sam prolazio, slučaj je htio; slučajno sam liječnik (vama je pozlilo), a ja sam liječnik, stjecaj je okolnosti jedno i drugo] |
3. | (u raznim kontekstima koji pretpostavljaju ili unaprijed otklanjaju izvršenje glagolske radnje) [potraži, pa ako slučajno nađeš, (a ti) kupi; nemoj slučajno otvoriti vrata tim žicarima nikako nemoj, nemoj ni slučajno]; možda |