slȕžbenīk
slȕžbenīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | službenik |
| G | službenika |
| D | službeniku |
| A | službenika |
| V | službeniče |
| L | službeniku |
| I | službenikom |
| množina | |
| N | službenici |
| G | službenika |
| D | službenicima |
| A | službenike |
| V | službenici |
| L | službenicima |
| I | službenicima |
Definicija
onaj koji je u službi; koji službuje [radi kao službenik u banci]
Etimologija
✧ vidi slúga
