slúga
slúga m 〈V slẉgo, N mn slẉge, G -ū/-ā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sluga |
| G | sluge |
| D | slugi |
| A | slugu |
| V | slugo |
| L | slugi |
| I | slugom |
| množina | |
| N | sluge |
| G | sluga |
| D | slugama |
| A | sluge |
| V | sluge |
| L | slugama |
| I | slugama |
Definicija
| 1. | osoba koja za plaću obavlja kućne i druge poslove u obitelji i na gospodarstvu [njegov/njegova sluga] |
| 2. | pren. pejor. onaj koji ponizno izvršava tuđe želje za novac, od straha itd. [sluga vlasti; sluga moćnih] |
Sintagma
∆ sluga naroda pov. političar u službi narodnih interesa, onaj koji u demokraciji izvršava poslove koje mu je narod povjerio
Frazeologija
⃟ nije mu ni sluga ne može se ni usporediti (toliko je lošiji), nije ni za usporedbu [njegovo vino nije ni sluga tvojemu];
sluga pokoran! pov. arh. pozdrav u okviru odnjegovana građanskog ophođenja
sluga pokoran! pov. arh. pozdrav u okviru odnjegovana građanskog ophođenja
Onomastika
♦ pr. (prema službi i nadimačka): Slúga (Rijeka, Zaprešić, Istra), Slùgān (Šibenik, Zagora, sred. Dalmacija), Slugánović (Županja, I Slavonija), Slùgečić (Jastrebarsko, Zagreb), Slúgić (Zagreb, Primorje), Slùžek (Osijek, Podravska Slatina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. sluga (rus. slugá, polj. sługa), lit. dijal. slaugyti: pomagati
