smijȇh
smijȇh m 〈G smijéha, N mn smjȅhovi/smijȇsi ekspr.〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | smijeh |
| G | smijeha |
| D | smijehu |
| A | smijeh |
| V | smijehu / smiješe |
| L | smijehu |
| I | smijehom |
| množina | |
| N | smjehovi |
| G | smjehova |
| D | smjehovima |
| A | smjehove |
| V | smjehovi |
| L | smjehovima |
| I | smjehovima |
Definicija
| 1. | izraz usana i lica praćen mimikom i glasovnim reakcijama, svojstven samo čovjeku, izazvan vedrim, radosnim ili šaljivim povodom [radostan smijeh; glasan smijeh] |
| 2. | prenaglašen, simuliran ili posebno stiliziran smijeh ponesen negativnom emocijom i sl. [zloban smijeh; podrugljiv smijeh; raskalašen smijeh] |
Frazeologija
⃟ (e) smijeha (u dijaloškoj situaciji ili kao komentar situacije koju govornik prikazuje) [A: Tako naš prijatelj sada tvrdi da je voljan podnositi žrtve za umjetnost B: (E) smijeha, svašta]
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Smȇh (Zagreb, Sisak, Split), Smèšnjāk (Smešnjȃk) (Bjelovar, Podravina), Smìjūlj (Dvor, Baranja, Bukovica), Smjèška (Ðakovo, Osijek)
Etimologija
✧ prasl. *směxъ (rus. smex, češ. smích), *smijati sę (rus. smeját'sja), latv. smiet ← ie. *smeHi- (skr. smayate: smije se, engl. smile)
