Hrvatski jezični portal

smijȇh

smijȇh m 〈G smijéha, N mn smjȅhovi/smijȇsi ekspr.

Izvedeni oblici
jednina
N smijeh
G smijeha
D smijehu
A smijeh
V smijehu / smiješe
L smijehu
I smijehom
množina
N smjehovi
G smjehova
D smjehovima
A smjehove
V smjehovi
L smjehovima
I smjehovima
Definicija
1. izraz usana i lica praćen mimikom i glasovnim reakcijama, svojstven samo čovjeku, izazvan vedrim, radosnim ili šaljivim povodom [radostan smijeh; glasan smijeh]
2. prenaglašen, simuliran ili posebno stiliziran smijeh ponesen negativnom emocijom i sl. [zloban smijeh; podrugljiv smijeh; raskalašen smijeh]
Frazeologija
(e) smijeha (u dijaloškoj situaciji ili kao komentar situacije koju govornik prikazuje) [A: Tako naš prijatelj sada tvrdi da je voljan podnositi žrtve za umjetnost B: (E) smijeha, svašta]
Onomastika
pr. (nadimačka): Smȇh (Zagreb, Sisak, Split), Smèšnjāk (Smešnjȃk) (Bjelovar, Podravina), Smìjūlj (Dvor, Baranja, Bukovica), Smjèška (Ðakovo, Osijek)
Etimologija
prasl. *směxъ (rus. smex, češ. smích), *smijati sę (rus. smeját'sja), latv. smiet ← ie. *smeHi- (skr. smayate: smije se, engl. smile)