smjȅti
smjȅti (što) nesvrš. 〈prez. smȉjēm, pril. sad. smȉjūći, prid. rad. smȉo/smjȅla ž〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smijem |
| 2. | smiješ |
| 3. | smije |
| množina | |
| 1. | smijemo |
| 2. | smijete |
| 3. | smiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smjet ću |
| 2. | smjet ćeš |
| 3. | smjet će |
| množina | |
| 1. | smjet ćemo |
| 2. | smjet ćete |
| 3. | smjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | smijah |
| 2. | smijaše |
| 3. | smijaše |
| množina | |
| 1. | smijasmo |
| 2. | smijaste |
| 3. | smijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smio sam |
| 2. | smio si |
| 3. | smio je |
| množina | |
| 1. | smjeli smo |
| 2. | smjeli ste |
| 3. | smjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smio |
| 2. | bio si smio |
| 3. | bio je smio |
| množina | |
| 1. | bili smo smjeli |
| 2. | bili ste smjeli |
| 3. | bili su smjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smij |
| množina | |
| 1. | smijmo |
| 2. | smijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| smijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smio, smjela, smjelo | |
| smjeli, smjele, smjela | |
Definicija
| 1. | imati dopuštenje da se što učini [smijem večeras u kino] |
| 2. | imati smjelosti što učiniti; usuditi se |
Frazeologija
⃟ ne bi smjelo (kad se što kosi s očekivanjima ili kad se očekuje razvoj događaja, posljedica prema pravilima, iskustvu, uloženom naporu itd.) [to je pričvršćeno dobro, ne bi smjelo pasti]; vjerojatno neće, vjerujem da neće, mislim da se neće (dogoditi)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. sъměti (rus. smet', češ. smíti) ≃ s (a)- + *měti ≃ stvnjem. muot: hrabrost, bijes
