hȉtnuti
hȉtnuti svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. hȉtnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
hitnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | hitnem |
2. | hitneš |
3. | hitne |
množina | |
1. | hitnemo |
2. | hitnete |
3. | hitnu |
futur | |
jednina | |
1. | hitnut ću |
2. | hitnut ćeš |
3. | hitnut će |
množina | |
1. | hitnut ćemo |
2. | hitnut ćete |
3. | hitnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | hitnuh |
2. | hitnu |
3. | hitnu |
množina | |
1. | hitnusmo |
2. | hitnuste |
3. | hitnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | hitnuo sam |
2. | hitnuo si |
3. | hitnuo je |
množina | |
1. | hitnuli smo |
2. | hitnuli ste |
3. | hitnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam hitnuo |
2. | bio si hitnuo |
3. | bio je hitnuo |
množina | |
1. | bili smo hitnuli |
2. | bili ste hitnuli |
3. | bili su hitnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | hitni |
množina | |
1. | hitnimo |
2. | hitnite |
glagolski prilog prošli | |
hitnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
hitnuo, hitnula, hitnulo | |
hitnuli, hitnule, hitnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
hitnut, hitnuta, hitnuto | |
hitnuti, hitnute, hitnuta |
1. | (što) baciti, izbaciti, ob. u značenju da se baci što dalje ili do određenog cilja [hitnuti iz ruke] |
2. | (se) izbaciti se tijelom (npr. do željene visine) |