inspicírati
inspicírati (, koga, što) dv. 〈prez. inspìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
inspicirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | inspiciram |
2. | inspiciraš |
3. | inspicira |
množina | |
1. | inspiciramo |
2. | inspicirate |
3. | inspiciraju |
futur | |
jednina | |
1. | inspicirat ću |
2. | inspicirat ćeš |
3. | inspicirat će |
množina | |
1. | inspicirat ćemo |
2. | inspicirat ćete |
3. | inspicirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | inspicirah |
2. | inspiciraše |
3. | inspiciraše |
množina | |
1. | inspicirasmo |
2. | inspiciraste |
3. | inspicirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | inspicirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | inspicirao sam |
2. | inspicirao si |
3. | inspicirao je |
množina | |
1. | inspicirali smo |
2. | inspicirali ste |
3. | inspicirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam inspicirao |
2. | bio si inspicirao |
3. | bio je inspicirao |
množina | |
1. | bili smo inspicirali |
2. | bili ste inspicirali |
3. | bili su inspicirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | inspiciraj |
množina | |
1. | inspicirajmo |
2. | inspicirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
inspicirajući | |
glagolski prilog prošli | |
inspiciravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
inspicirao, inspicirala, inspiciralo | |
inspicirali, inspicirale, inspicirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
inspiciran, inspicirana, inspicirano | |
inspicirani, inspicirane, inspicirana |
1. | obaviti/obavljati nadzor, provjeriti/provjeravati i pratiti stanje ili djelovanje koga ili čega; kontrolirati, nadgledati |
2. | kazal. izvesti/izvoditi pokus ili predstavu |