inzultírati
inzultírati (koga, što) dv. 〈prez. inzùltīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| inzultirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | inzultiram |
| 2. | inzultiraš |
| 3. | inzultira |
| množina | |
| 1. | inzultiramo |
| 2. | inzultirate |
| 3. | inzultiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | inzultirat ću |
| 2. | inzultirat ćeš |
| 3. | inzultirat će |
| množina | |
| 1. | inzultirat ćemo |
| 2. | inzultirat ćete |
| 3. | inzultirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | inzultirah |
| 2. | inzultiraše |
| 3. | inzultiraše |
| množina | |
| 1. | inzultirasmo |
| 2. | inzultiraste |
| 3. | inzultirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | inzultirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | inzultirao sam |
| 2. | inzultirao si |
| 3. | inzultirao je |
| množina | |
| 1. | inzultirali smo |
| 2. | inzultirali ste |
| 3. | inzultirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam inzultirao |
| 2. | bio si inzultirao |
| 3. | bio je inzultirao |
| množina | |
| 1. | bili smo inzultirali |
| 2. | bili ste inzultirali |
| 3. | bili su inzultirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | inzultiraj |
| množina | |
| 1. | inzultirajmo |
| 2. | inzultirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| inzultirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| inzultiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| inzultirao, inzultirala, inzultiralo | |
| inzultirali, inzultirale, inzultirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| inzultiran, inzultirana, inzultirano | |
| inzultirani, inzultirane, inzultirana | |
Definicija
izvesti/izvoditi inzult (ob., v. inzult (1))
Etimologija
✧ njem. insultieren ← lat. insultare: skočiti, napasti
