Hrvatski jezični portal

ìznīman

ìznīman prid.odr. -mnī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N izniman
G iznimna
D iznimnu
A iznimna / izniman
V iznimni
L iznimnu
I iznimnim
množina
N iznimni
G iznimnih
D iznimnim / iznimnima
A iznimne
V iznimni
L iznimnim / iznimnima
I iznimnim / iznimnima
 
srednji rod
jednina
N iznimno
G iznimna
D iznimnu
A iznimno
V iznimno
L iznimnu
I iznimnim
množina
N iznimna
G iznimnih
D iznimnim / iznimnima
A iznimna
V iznimna
L iznimnim / iznimnima
I iznimnim / iznimnima
 
ženski rod
jednina
N iznimna
G iznimne
D iznimnoj
A iznimnu
V iznimna
L iznimnoj
I iznimnom
množina
N iznimne
G iznimnih
D iznimnim / iznimnima
A iznimne
V iznimne
L iznimnim / iznimnima
I iznimnim / iznimnima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N iznimni
G iznimnog / iznimnoga
D iznimnom / iznimnome / iznimnomu
A iznimnog / iznimni
V iznimni
L iznimnom / iznimnome / iznimnomu
I iznimnim
množina
N iznimni
G iznimnih
D iznimnim / iznimnima
A iznimne
V iznimni
L iznimnim / iznimnima
I iznimnim / iznimnima
 
srednji rod
jednina
N iznimno
G iznimnog / iznimnoga
D iznimnom / iznimnome / iznimnomu
A iznimno
V iznimno
L iznimnom / iznimnome / iznimnomu
I iznimnim
množina
N iznimna
G iznimnih
D iznimnim / iznimnima
A iznimna
V iznimna
L iznimnim / iznimnima
I iznimnim / iznimnima
 
ženski rod
jednina
N iznimna
G iznimne
D iznimnoj
A iznimnu
V iznimna
L iznimnoj
I iznimnom
množina
N iznimne
G iznimnih
D iznimnim / iznimnima
A iznimne
V iznimne
L iznimnim / iznimnima
I iznimnim / iznimnima
Definicija
1. koji predstavlja iznimku
2. koji je drugačiji od drugih; izuzetan, izvanredan
Etimologija
✧ iz- + v. imati (usp. njem. Ausnahme prema nehmen: uzeti)