izgráditi
izgráditi svrš. 〈prez. ìzgrādīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzgrāđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izgraditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | izgradim |
2. | izgradiš |
3. | izgradi |
množina | |
1. | izgradimo |
2. | izgradite |
3. | izgrade |
futur | |
jednina | |
1. | izgradit ću |
2. | izgradit ćeš |
3. | izgradit će |
množina | |
1. | izgradit ćemo |
2. | izgradit ćete |
3. | izgradit će |
aorist | |
jednina | |
1. | izgradih |
2. | izgradi |
3. | izgradi |
množina | |
1. | izgradismo |
2. | izgradiste |
3. | izgradiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izgradio sam |
2. | izgradio si |
3. | izgradio je |
množina | |
1. | izgradili smo |
2. | izgradili ste |
3. | izgradili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izgradio |
2. | bio si izgradio |
3. | bio je izgradio |
množina | |
1. | bili smo izgradili |
2. | bili ste izgradili |
3. | bili su izgradili |
imperativ | |
jednina | |
2. | izgradi |
množina | |
1. | izgradimo |
2. | izgradite |
glagolski prilog prošli | |
izgradivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izgradio, izgradila, izgradilo | |
izgradili, izgradile, izgradila | |
glagolski pridjev pasivni | |
izgrađen, izgrađena, izgrađeno | |
izgrađeni, izgrađene, izgrađena |
1. | (što) a. dovršiti građenje, izvesti gradnju do kraja [izgraditi kuću]; podići b. sastaviti, konstruirati, stvoriti (o pojmovima) [izgraditi kriterije]; za što |
2. | (koga) učiniti da tko postane potpuna ličnost, obrazovati ga, učiniti da postane stručan itd. [izgraditi čovjeka] |
3. | (u raznim vezama riječi) [izgraditi prugu (željezničku i sl.); izgraditi brod; izgraditi kuću (i druge objekte koji se podižu zidanjem ili sastavljanjem konstrukcije); izgraditi mišljenje oblikovati mišljenje nakon razmatranja problema] |