jȅcati
jȅcati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
jecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | jecam |
2. | jecaš |
3. | jeca |
množina | |
1. | jecamo |
2. | jecate |
3. | jecaju |
futur | |
jednina | |
1. | jecat ću |
2. | jecat ćeš |
3. | jecat će |
množina | |
1. | jecat ćemo |
2. | jecat ćete |
3. | jecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | jecah |
2. | jecaše |
3. | jecaše |
množina | |
1. | jecasmo |
2. | jecaste |
3. | jecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | jecao sam |
2. | jecao si |
3. | jecao je |
množina | |
1. | jecali smo |
2. | jecali ste |
3. | jecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jecao |
2. | bio si jecao |
3. | bio je jecao |
množina | |
1. | bili smo jecali |
2. | bili ste jecali |
3. | bili su jecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | jecaj |
množina | |
1. | jecajmo |
2. | jecajte |
glagolski prilog sadašnji | |
jecajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
jecao, jecala, jecalo | |
jecali, jecale, jecala |