gràktati
gràktati () nesvrš. 〈prez. grȁkćēm, pril. sad. gràkćūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
graktati | |
prezent | |
jednina | |
1. | grakćem |
2. | grakćeš |
3. | grakće |
množina | |
1. | grakćemo |
2. | grakćete |
3. | grakću |
futur | |
jednina | |
1. | graktat ću |
2. | graktat ćeš |
3. | graktat će |
množina | |
1. | graktat ćemo |
2. | graktat ćete |
3. | graktat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | graktah |
2. | graktaše |
3. | graktaše |
množina | |
1. | graktasmo |
2. | graktaste |
3. | graktahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | graktao sam |
2. | graktao si |
3. | graktao je |
množina | |
1. | graktali smo |
2. | graktali ste |
3. | graktali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam graktao |
2. | bio si graktao |
3. | bio je graktao |
množina | |
1. | bili smo graktali |
2. | bili ste graktali |
3. | bili su graktali |
imperativ | |
jednina | |
2. | grakći |
množina | |
1. | grakćimo |
2. | grakćite |
glagolski prilog sadašnji | |
grakćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
graktao, graktala, graktalo | |
graktali, graktale, graktala |
1. | pren. pejor. neugodnim glasom vikati; grakati |
2. | prigovarati, buniti se, željeti biti slušan |