Hrvatski jezični portal

fátum

fátum m

Izvedeni oblici
jednina
N fatum
G fatuma
D fatumu
A fatum
V fatume
L fatumu
I fatumom
množina
N fatumi
G fatuma
D fatumima
A fatume
V fatumi
L fatumima
I fatumima
Definicija
1. sudba, sudbina, usud, kob
2. (Fatum) pov. mit. u rimskom narodnom vjerovanju personifikacija dobre i zle sreće
3. fil. shvaćanje da događaji i ljudsko djelovanje ovise o apsolutnom uzroku, usp. fatalizam
Etimologija
lat. fatalis ≃ fatum: sudbina, kob, usud