frankírati
frankírati dv. 〈prez. frànkīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| frankirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | frankiram |
| 2. | frankiraš |
| 3. | frankira |
| množina | |
| 1. | frankiramo |
| 2. | frankirate |
| 3. | frankiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | frankirat ću |
| 2. | frankirat ćeš |
| 3. | frankirat će |
| množina | |
| 1. | frankirat ćemo |
| 2. | frankirat ćete |
| 3. | frankirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | frankirah |
| 2. | frankiraše |
| 3. | frankiraše |
| množina | |
| 1. | frankirasmo |
| 2. | frankiraste |
| 3. | frankirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | frankirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | frankirao sam |
| 2. | frankirao si |
| 3. | frankirao je |
| množina | |
| 1. | frankirali smo |
| 2. | frankirali ste |
| 3. | frankirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam frankirao |
| 2. | bio si frankirao |
| 3. | bio je frankirao |
| množina | |
| 1. | bili smo frankirali |
| 2. | bili ste frankirali |
| 3. | bili su frankirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | frankiraj |
| množina | |
| 1. | frankirajmo |
| 2. | frankirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| frankirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| frankiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| frankirao, frankirala, frankiralo | |
| frankirali, frankirale, frankirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| frankiran, frankirana, frankirano | |
| frankirani, frankirane, frankirana | |
Definicija
| 1. | označiti/označavati vrijednost poštarine na pismovnoj ili drugoj poštanskoj pošiljci |
| 2. | platiti/plaćati poštarinu |
Etimologija
✧ njem. frankieren: platiti poštarinu ← tal. francare: osloboditi dažbina
