Hrvatski jezični portal

fìzika

fìzika ž 〈D L -ici〉

Izvedeni oblici
jednina
N fizika
G fizike
D fizici
A fiziku
V fiziko
L fizici
I fizikom
množina
N fizike
G fizika
D fizikama
A fizike
V fizike
L fizikama
I fizikama
Definicija
1. prirodna znanost, proučava opća svojstva i građu tvari i pojava u prirodi dostupnih mjerenju, otkriva zakonitosti po kojima se te pojave zbivaju (dijeli se na optiku, mehaniku, akustiku itd.)
2. fizički međusobni utjecaji, osobitosti, procesi i zakoni
Sintagma
eksperimentalna fizika disciplina koja proučava fizikalne pojave i provjerava fizikalne teorije eksperimentima;
fizika oblaka meteor. dio meteorologije koji se bavi proučavanjem fizičkih i dinamičkih procesa koji upravljaju strukturom i razvojem oblaka i oborina;
klasična fizika disciplina u fizici koja istražuje tvari i tijela, te njihova stanja i promjene pri kojima se ne mijenja molekularni sastav, opr. nuklearna (atomska) fizika;
nuklearna (atomska) fizika disciplina u fizici koja se bavi proučavanjem atomske jezgre (nukleusa) i čestica od kojih je sastavljena (nukleona), opr. klasična fizika;
teorijska fizika disciplina koja se bavi matematičkom obradom pretpostavki ili mjernih rezultata u fizici
Etimologija
lat. physica: prirodna znanost (srlat. medicinska znanost) ← grč. physikḗ: znanost o prirodi ≃ phýsis: priroda