glòbiti
glòbiti (koga) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -bēći, prid. trp. glòbljen, gl. im. -bljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| globiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | globim |
| 2. | globiš |
| 3. | globi |
| množina | |
| 1. | globimo |
| 2. | globite |
| 3. | globe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | globit ću |
| 2. | globit ćeš |
| 3. | globit će |
| množina | |
| 1. | globit ćemo |
| 2. | globit ćete |
| 3. | globit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | globljah |
| 2. | globljaše |
| 3. | globljaše |
| množina | |
| 1. | globljasmo |
| 2. | globljaste |
| 3. | globljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | globio sam |
| 2. | globio si |
| 3. | globio je |
| množina | |
| 1. | globili smo |
| 2. | globili ste |
| 3. | globili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam globio |
| 2. | bio si globio |
| 3. | bio je globio |
| množina | |
| 1. | bili smo globili |
| 2. | bili ste globili |
| 3. | bili su globili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | globi |
| množina | |
| 1. | globimo |
| 2. | globite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| globeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| globio, globila, globilo | |
| globili, globile, globila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| globljen, globljena, globljeno | |
| globljeni, globljene, globljena | |
Definicija
| 1. | kažnjavati novčanom kaznom |
| 2. | pren. pretjerano naplaćivati cijenu za što; derati, guliti, izrabljivati |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Glȍbār (Međimurje)
Etimologija
✧ prasl. *globiti: dupsti, derati (slov. globiti, bug. glob: očna šupljina, polj. głobić: sklapati) ≃ lit. glebti: obuhvatiti
