dovíjati se
dovíjati se (čemu) nesvrš. 〈prez. dòvījām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dovijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dovijam |
2. | dovijaš |
3. | dovija |
množina | |
1. | dovijamo |
2. | dovijate |
3. | dovijaju |
futur | |
jednina | |
1. | dovijat ću |
2. | dovijat ćeš |
3. | dovijat će |
množina | |
1. | dovijat ćemo |
2. | dovijat ćete |
3. | dovijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dovijah |
2. | dovijaše |
3. | dovijaše |
množina | |
1. | dovijasmo |
2. | dovijaste |
3. | dovijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dovijao sam |
2. | dovijao si |
3. | dovijao je |
množina | |
1. | dovijali smo |
2. | dovijali ste |
3. | dovijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dovijao |
2. | bio si dovijao |
3. | bio je dovijao |
množina | |
1. | bili smo dovijali |
2. | bili ste dovijali |
3. | bili su dovijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dovijaj |
množina | |
1. | dovijajmo |
2. | dovijajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dovijajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dovijao, dovijala, dovijalo | |
dovijali, dovijale, dovijala |