dísati
dísati (, što) nesvrš. 〈prez. dȋšēm, pril. sad. díšūći, imp. díši, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
disati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dišem |
2. | dišeš |
3. | diše |
množina | |
1. | dišemo |
2. | dišete |
3. | dišu |
futur | |
jednina | |
1. | disat ću |
2. | disat ćeš |
3. | disat će |
množina | |
1. | disat ćemo |
2. | disat ćete |
3. | disat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | disah |
2. | disaše |
3. | disaše |
množina | |
1. | disasmo |
2. | disaste |
3. | disahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | disao sam |
2. | disao si |
3. | disao je |
množina | |
1. | disali smo |
2. | disali ste |
3. | disali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam disao |
2. | bio si disao |
3. | bio je disao |
množina | |
1. | bili smo disali |
2. | bili ste disali |
3. | bili su disali |
imperativ | |
jednina | |
2. | diši |
množina | |
1. | dišimo |
2. | dišite |
glagolski prilog sadašnji | |
dišući | |
glagolski pridjev aktivni | |
disao, disala, disalo | |
disali, disale, disala |
1. | radom organa živoga bića uzimati zrak, iskorištavati kisik i vraćati neiskorišten dio [disati punim plućima a. disati bez smetnji ili otpora b. pren. osjećati slobodu] |
2. | živjeti, postojati [Da li još diše?] |