donòsiti
donòsiti (komu, koga, što) nesvrš. 〈prez. dònosīm, pril. sad. dònosēći, gl. im. dònošēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| donositi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | donosim |
| 2. | donosiš |
| 3. | donosi |
| množina | |
| 1. | donosimo |
| 2. | donosite |
| 3. | donose |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | donosit ću |
| 2. | donosit ćeš |
| 3. | donosit će |
| množina | |
| 1. | donosit ćemo |
| 2. | donosit ćete |
| 3. | donosit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | donošah |
| 2. | donošaše |
| 3. | donošaše |
| množina | |
| 1. | donošasmo |
| 2. | donošaste |
| 3. | donošahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | donosio sam |
| 2. | donosio si |
| 3. | donosio je |
| množina | |
| 1. | donosili smo |
| 2. | donosili ste |
| 3. | donosili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam donosio |
| 2. | bio si donosio |
| 3. | bio je donosio |
| množina | |
| 1. | bili smo donosili |
| 2. | bili ste donosili |
| 3. | bili su donosili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | donosi |
| množina | |
| 1. | donosimo |
| 2. | donosite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| donoseći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| donosio, donosila, donosilo | |
| donosili, donosile, donosila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| donošen, donošena, donošeno | |
| donošeni, donošene, donošena | |
Etimologija
✧ vidi dònijēti
