dòbitnīk
dòbitnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | dobitnik |
| G | dobitnika |
| D | dobitniku |
| A | dobitnika |
| V | dobitniče |
| L | dobitniku |
| I | dobitnikom |
| množina | |
| N | dobitnici |
| G | dobitnika |
| D | dobitnicima |
| A | dobitnike |
| V | dobitnici |
| L | dobitnicima |
| I | dobitnicima |
Definicija
onaj koji dobiva (o nagradi i sl.), onaj koji ima korist; dobivalac, opr. gubitnik
Etimologija
✧ vidi dȍbīt
