dòček
dòček m 〈N mn -eci, G dȍčēkā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | doček |
| G | dočeka |
| D | dočeku |
| A | doček |
| V | dočeče |
| L | dočeku |
| I | dočekom |
| množina | |
| N | dočeci |
| G | dočeka |
| D | dočecima |
| A | dočeke |
| V | dočeci |
| L | dočecima |
| I | dočecima |
Definicija
čin primanja u goste, prihvaćanje onoga tko dolazi po običajima ili po pravilima [prirediti doček]
Etimologija
✧ vidi dòčekati
