dočèpati se
dočèpati se (koga, čega) svrš. 〈prez. -ām se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. dočèpao se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dočepati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dočepam |
2. | dočepaš |
3. | dočepa |
množina | |
1. | dočepamo |
2. | dočepate |
3. | dočepaju |
futur | |
jednina | |
1. | dočepat ću |
2. | dočepat ćeš |
3. | dočepat će |
množina | |
1. | dočepat ćemo |
2. | dočepat ćete |
3. | dočepat će |
aorist | |
jednina | |
1. | dočepah |
2. | dočepa |
3. | dočepa |
množina | |
1. | dočepasmo |
2. | dočepaste |
3. | dočepaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dočepao sam |
2. | dočepao si |
3. | dočepao je |
množina | |
1. | dočepali smo |
2. | dočepali ste |
3. | dočepali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dočepao |
2. | bio si dočepao |
3. | bio je dočepao |
množina | |
1. | bili smo dočepali |
2. | bili ste dočepali |
3. | bili su dočepali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dočepaj |
množina | |
1. | dočepajmo |
2. | dočepajte |
glagolski prilog prošli | |
dočepavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dočepao, dočepala, dočepalo | |
dočepali, dočepale, dočepala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dočepan, dočepana, dočepano | |
dočepani, dočepane, dočepana |
1. | doći do čega teškom mukom i strpljivošću; dokopati se |
2. | pejor. doći do čega na brzinu; dohvatiti, ugrabiti |