dòlikovati
dòlikovati (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. -kujēm, pril. sad. -kujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dolikovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dolikujem |
2. | dolikuješ |
3. | dolikuje |
množina | |
1. | dolikujemo |
2. | dolikujete |
3. | dolikuju |
futur | |
jednina | |
1. | dolikovat ću |
2. | dolikovat ćeš |
3. | dolikovat će |
množina | |
1. | dolikovat ćemo |
2. | dolikovat ćete |
3. | dolikovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dolikovah |
2. | dolikovaše |
3. | dolikovaše |
množina | |
1. | dolikovasmo |
2. | dolikovaste |
3. | dolikovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dolikovao sam |
2. | dolikovao si |
3. | dolikovao je |
množina | |
1. | dolikovali smo |
2. | dolikovali ste |
3. | dolikovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dolikovao |
2. | bio si dolikovao |
3. | bio je dolikovao |
množina | |
1. | bili smo dolikovali |
2. | bili ste dolikovali |
3. | bili su dolikovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dolikuj |
množina | |
1. | dolikujmo |
2. | dolikujte |
glagolski prilog sadašnji | |
dolikujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dolikovao, dolikovala, dolikovalo | |
dolikovali, dolikovale, dolikovala |