tȏ
tȏ zam.
1. | (sr), v. taj |
2. | a. (u raznim kontekstima) [to se vi kod kuće služite trikovima = takvim trikovima služite se kod kuće, a ne ovdje; to on samo priča = on ne misli ozbiljno] b. (upućuje umjesto ponavljanja na ono što je prethodno rečeno) [O kakvim si to travama govorio?] c. (služi za isticanje informacija koje će uslijediti) [Ja mogu narediti da je dovedu. I to golu golcatu!] |
3. | zamjenica koja se slaže sa svakim rodom uz enklitički oblik je ili puni oblik jest kao dio imenskog predikata (uz drugu, dodanu subjektnu rečenicu) [TO je jedna divota, TAJ uspon na Okić; TO je momak kakvoga nema, TAJ skakač s motkom; TO je prava muka, TA vožnja preko kamenjara = uspon na Okić je divota; skakač s motkom je momak kakvoga nema; vožnja preko kamenjara je prava muka] |
4. | a. (u vezama riječi sažimlje ono što se vidi, objašnjava, što je prethodno rečeno ili na što se ukazuje) [to se on samo šali; to tebe svi ovdje gnjave] b. (sa zamjenicom to, veznici i i a uvode zavisnu rečenicu) [Prestali smo plesati, i to kad je bilo najljepše] c. (u dijaloškoj situaciji ili na neki neposredan povod u zn. čuđenja čemu ili upozoravanja da je što neobično i sl.) [vidiš ti to; gledaj ti to; pazi ti to] |