tȍčka
tȍčka ž 〈D L -čki, G mn -čākā〉
jednina | |
---|---|
N | točka |
G | točke |
D | točki / točci |
A | točku |
V | točko |
L | točki / točci |
I | točkom |
množina | |
N | točke |
G | točaka / točka / točki |
D | točkama |
A | točke |
V | točke |
L | točkama |
I | točkama |
1. | a. jedan od osnovnih elemenata geometrije, tvorevina bez dijelova i dimenzija [koordinate točke] b. mjesto [točka sastajanja] |
2. | lingv. pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nizanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke [staviti točku] |
3. | pren. a. ono što je vrlo malo, pa time nalikuje na točku b. često u značenju uporišnog, od čega se polazi, što je mjesto kakvog stajališta, odredišta [kritična točka; krizna točka; mrtva točka; slaba točka] |
4. | (+ potenc.) znak na mjerilu, instrumentu itd. koji obilježava razlike u temperaturi, stanju u tvari i sl. |
5. | brojkom istaknut smisaoni, sadržajni razdjel u tekstu, dnevnom redu, paragrafu i sl. [točka dnevnog reda] |