trȋvīj
trȋvīj m
Definicija
pov. zbirni naziv za gramatiku, retoriku i dijalektiku koje su činile dio nastavnog programa srednjovjekovnih škola, dio tzv. »sedam slobodnih vještina«, usp. kvadrivij
Etimologija
✧ srlat. trivium: javno mjesto, (dosl.) stjecište triju puteva
