uobličávati
uobličávati (što, se) nesvrš. 〈prez. uoblìčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uobličavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uobličavam |
2. | uobličavaš |
3. | uobličava |
množina | |
1. | uobličavamo |
2. | uobličavate |
3. | uobličavaju |
futur | |
jednina | |
1. | uobličavat ću |
2. | uobličavat ćeš |
3. | uobličavat će |
množina | |
1. | uobličavat ćemo |
2. | uobličavat ćete |
3. | uobličavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uobličavah |
2. | uobličavaše |
3. | uobličavaše |
množina | |
1. | uobličavasmo |
2. | uobličavaste |
3. | uobličavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | uobličavao sam |
2. | uobličavao si |
3. | uobličavao je |
množina | |
1. | uobličavali smo |
2. | uobličavali ste |
3. | uobličavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uobličavao |
2. | bio si uobličavao |
3. | bio je uobličavao |
množina | |
1. | bili smo uobličavali |
2. | bili ste uobličavali |
3. | bili su uobličavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uobličavaj |
množina | |
1. | uobličavajmo |
2. | uobličavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
uobličavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
uobličavao, uobličavala, uobličavalo | |
uobličavali, uobličavale, uobličavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uobličavan, uobličavana, uobličavano | |
uobličavani, uobličavane, uobličavana |