Hrvatski jezični portal

upítati

upítati (što koga) svrš.prez. ùpītām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùpītān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
upitati
 
prezent
jednina
1. upitam
2. upitaš
3. upita
množina
1. upitamo
2. upitate
3. upitaju
 
futur
jednina
1. upitat ću
2. upitat ćeš
3. upitat će
množina
1. upitat ćemo
2. upitat ćete
3. upitat će
 
aorist
jednina
1. upitah
2. upita
3. upita
množina
1. upitasmo
2. upitaste
3. upitaše
 
perfekt
jednina
1. upitao sam
2. upitao si
3. upitao je
množina
1. upitali smo
2. upitali ste
3. upitali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam upitao
2. bio si upitao
3. bio je upitao
množina
1. bili smo upitali
2. bili ste upitali
3. bili su upitali
 
imperativ
jednina
2. upitaj
množina
1. upitajmo
2. upitajte
 
glagolski prilog prošli
upitavši
 
glagolski pridjev aktivni
upitao, upitala, upitalo
upitali, upitale, upitala
 
glagolski pridjev pasivni
upitan, upitana, upitano
upitani, upitane, upitana
Definicija
1. postaviti pitanje; zapitati
2. (se) a. postaviti pitanje samom sebi b. zamisliti se nad svojim postupcima
Frazeologija
upitati za zdravlje junačko 1. dosl. pozdraviti se 2. pren. nametnuti komu neugodno odmjeravanje; pokazati mu s kim ima posla
Etimologija
✧ u- + v. pítati