ùmrijēti
ùmrijēti () svrš. 〈prez. ȕmrēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. ȕmro〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umrijeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | umrem |
2. | umreš |
3. | umre |
množina | |
1. | umremo |
2. | umrete |
3. | umru |
futur | |
jednina | |
1. | umrijet ću |
2. | umrijet ćeš |
3. | umrijet će |
množina | |
1. | umrijet ćemo |
2. | umrijet ćete |
3. | umrijet će |
aorist | |
jednina | |
1. | umrijeh |
2. | umrije |
3. | umrije |
množina | |
1. | umrijesmo |
2. | umrijeste |
3. | umriješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | umro sam |
2. | umro si |
3. | umro je |
množina | |
1. | umrli smo |
2. | umrli ste |
3. | umrli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umro |
2. | bio si umro |
3. | bio je umro |
množina | |
1. | bili smo umrli |
2. | bili ste umrli |
3. | bili su umrli |
imperativ | |
jednina | |
2. | umri |
množina | |
1. | umrimo |
2. | umrite |
glagolski prilog prošli | |
umrijevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
umro, umrla, umrlo | |
umrli, umrle, umrla |
1. | doći u stanje bez životnih funkcija (o čovjeku), prestati živjeti [umrijeti naravnom smrću; umrijeti nasilnom smrću; umrijeti od starosti]; preminuti |
2. | pren. retor. knjiš. nestati, iščeznuti (o uspomenama, nadanjima, ljubavi i sl.) |